Džeparac sarajevskih studenata: Boris

Ovo je drugi dio u serijal o džeparcu koji ovaj mjesec objavljujemo na Rerni. Čitajte nastavke u sljedećim danima!


Razgovarala sam sa nekoliko studenata i studentica o njihovom džeparcu.

Jedan od njih je dečko iz Kiseljaka, student završne godine PMF-a u Sarajevu. Rekao mi je da većinu novca dobija od roditelja i to može pokriti njegove osnovne potrebe: smještaj, režije, nabavku knjiga, upis na fakultet. Sve ostalo pokriva sam i to vrlo mučno. S obrizom na to da živi u studentskom domu u Sarajevu, svaki petak poslijepodne sjeda na bus za Kiseljak i tamo provodi vikend radeći u lokalnom klubu.

Turbo-folk mi je uža specijalnost. Slobodno me testiraj, samo izgovori neku riječ i ja ću ti otpjevati narodnjak sa njom.

Kaže da mu je dnevnica (bolje reći noćnica) bogovska, 50 maraka. Nakon što odradi 2 noći, vrati se u Sarajevo sa džeparcem za narednu sedmicu i tako već godinama.

Kaže mi da bi mi bila bolja priča da pitam njegove roditelje kako oni dolaze do novca koji postaje njegov džeparac; onda bih čula koliko krava pojede sijena zimi, koliko koštaju sir i kajmak (mlijeko se ne baš i ne isplati prodavati jer onda ti ljudi sami sebi prave sir i kajmak) i kako je stevana krava (a to ti znači trudna, možda ne znaš) najveći blagoslov u životu seljaka jer ti je svako tele k’o regres.

Platu nemaš, penziono nemaš, godišnji nemaš, ali regres imaš; žive i zdrave nam krave bile!  – kaže uz smijeh uvjerljivo.

Troškovi

Iz ovog serijala

32 Shares