Ester, kada je imala 22

Ovaj će dnevnik biti lijep i ispunjen literarnim baletima kojih će me biti sramota kada ih budem ponovno čitala, ali će mi u isto vrijeme biti drago da su tu. Ovaj će dnevnik biti pisan samo crnom! Jer je baš lijepa- plus, rapidograf najbolje piše. Mislim da sam na rapidograf potrošila jednu platu u životu. (trenutno: 300 KM. Mislim, nije mi to plata, nego nekako neke honorare nađem i tako. Ipak sam ja student.) Lakove čudnih boja, također.

Nikada ih ne nosim. Ali ok, nikada ih ni ne bacam, dakle postoji metafizička mogućnost da će biti nanešeni. Ustvari, zamislila sam ovo kao neki putopis, ali problem s tim je što nigdje trenutno ne putujem, međutim, imam svašta za reći.

Ne trenutno. Mislim, mogla bih pisati kako imam osjećaj da sam malo izgubila dodira sama sa sobom i da otkrivam neke dijelove sebe koje sam malo zaboravila, lol; ili kako mi je ovo neka feministička forma pisanja i bla bla bla truć; ili kako pišem da popravim rukopis; ili ne bi li počela više čitati; ili kako je relaksirajuće; ili kako mi se život nekako promijenio; ili kako se ne osjećam kao da posjedujem svoj prostor i kako je to opet neki literarni feministički lajtmotiv ali nisam inspirisana dovoljno da bih to stavila u neku artikulisanu Virginia Woolf formu.

Trenutno bih voljela da imam neku raju veliku i da smo u nekoj chill kućici na jezeru.

 

0 Shares