Intervju sa civilom: Mahir Cvrk

Nakon neuspjelog sastanka

sa predstavnicima različitih studentskih asocijacija Mahir i ja odlazimo na kafu. Shvatam da su na tom sastanku studentski aktivisti sa različitim ciljevima: jedni se zalažu da pravednost i apolitičnost, a drugi samo za lične interese i interese stranke. Preispitujem se da li sam na sastanku govorila previše, da li je to neko protumačio pogrešno, da li će me, možda, neko prozvati? Iznijela sam i neke optužbe, argumentovane. Ali, šta njima predstavljaju argumenti? Vjerovatno ništa. Osjećam strah, osjećam da mi se sloboda sužava, tražim Mahira da preispitam njegovu slobodu.

Amela: Mahire, već dvije godine

aktivno se baviš studentskim aktivizmom, duže nego ja. Kako vrijeme odmiče, shvatam da zapravo uopšte nije lako biti studentski aktivan. Studentski aktivizam za sobom nosi i mnogo odricanja, ulaganja u sebe, slobodno vrijeme skoro i da se gubi, a pored svega toga osjećam i da se moja sloboda sužava jer nije isto kazati  i odlučiti nešto u svoje lično ime i u ime grupe studenata koju zastupaš.
Šta ti misliš o tome?

Mahir: Prvenstveno bih naglasio

da zastupam tezu jednakosti između studentskog aktivizma  i građanskog aktivizma jer je to jedna te ista borba. Studentska prava su i građanska prava, svaki student je u isto vrijeme i građanin. U toku svoga studija, student je dužan da se bori za građanska prava jer neće proći dugo te će student prestati biti student i postati još jedan običan čovjek u ovom obespravljenom svijetu. Studentski aktivizam u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu,  sveden je samo na borbu za dodatne ispitne rokove i sukob sa profesorima radi lakšeg puta ka diplomi. Tu se znanje degradira, a fakultet postaje samo ustanova za štampanje diploma. Ovo govorim iz dvogodišnjeg bavljena studentskim aktivizmom, ali i kao student koji sve vrijeme studira na državnom Univerzitetu te smatram da je percepcija studiranja pogrešna za šta najveću odgovornost snosi iskrivljen sistem vrijednosti.

Amela: Slažem se da

su neki studenti došli studirati samo da bi dobili diplome i poznato je da su nekim studentima radna mjesta već obećana i da im je potrebna samo diploma, ne kao potvrda znanja nego samo kao ulaznica. Međutim, postoje  studenti koji su došli na fakultete jer zaista žele studirati i učiti. To znači da je tvoja sloboda, kao studentskog aktiviste, uskraćena jer ćeš uvijek biti sputavan sa jedne strane. Kako se onda boriti?

Mahir: Ne bih krivio studente,

nego sistem. Zašto to kažem? Studenti sa osamnaest godina još uvijek nisu spremni da donesu najbitniju životnu odluku a sve vrijeme ih pritišće breme društva, onaj aksiom modernog bosanskohercegovačkog društva da je došlo vrijeme da postaneš „svoj čovjek“. S jedne strane moraju da se odluče i što prije postanu samostalni ljudi, a s druge strane je korumpirani sistem koji ne vrednuje znanje ili ljudske vještine te tako diplome postaju samo prilog uz člansku karticu određene političke partije.
Tim činom mladi ljudi se izgube i u strahu od pogrešnog izbora njihova sloboda se ograničava na zadovoljavanje tržišta rada ili prihvatanje „činjenice“ da je znanje bezvrijedno u odnosu na prilagođavanje vladajućim elitama. Sloboda izbora se u tom slučaju svodi na odabir već kreiranog obrazca ponašanja u čijoj kreaciji nismo imali priliku učestvovati ili „stranputice“ koja nas vodi na rub egzistencije.

Amela: Kako sam te shvatila,

studenti su svjesni činjenice da učili ili ne učili, studirali ono što vole ili ne, oni nisu slobodni  jer će im neko nakon studija skratiti slobodu tako što će biti prisiljeni da rade ono što ne vole a uz sve to moraće se pridružiti  vladajućoj ideologiji društva. Sloboda u našem društvu postaje jako skupa valuta. Ukoliko ste slobodni to može značiti i da možete dobiti i neke prijetnje.  Ja sam par puta dobila upozorenje, nisam još uvijek kao studentska aktivistkinja ali jesam zbog statusa na mojim društvenim mrežama. Da li tebi nekad neko prijetio?

Mahir: Rekao bih da je sloboda

a pod time podrazumijevam i govor i djelo, bila i ostala najskuplja valuta u historiji čovječanstva. Odnos između slobodnog djelovanja i sputavanja, pa i samih prijetnji, zavisi od same umiješanosti individue u procesu, što bi se u narodu reklo: Zavisi koliko imaš oraha u džepu. Osoba koja nema hipoteku prošlosti, može biti ucijenjena ili sputavana u svome radu, ali ne i spriječena da nastavi sa djelovanjem ukoliko zaista vjeruje u promjenu. Nikada nisam lično dobio prijetnje poput ugrožavanja slobode kretanja i življenja, ali svakako da je bilo kojekakvih upozorenja da trebam prestati „da talasam“.

Amela: Slažem se,

sloboda je najskuplja valuta. Čovjek bez mogućnosti izbora je rob društva. Pa bih svim mladim savjetovala da se bore za slobodu, neka ne čakaju da im neko drugi  to pruži. Svijet se mijenja tako što krenemo od sebe. Da imaš priliku govoriti velikom broju studenata našeg Univerziteta, šta bi im rekao?

Mahir: Ne trebamo se pomiriti

sa sistemom vrijednosti koji nas degradira. U našoj je prirodi da su sada ove godine one kada trabamo biti najbuntovniji, te da se za našu slobodu i slobodu budućih generacija niko neće izboriti do nas samih. Sistem vladavine, bio on demokratski ili ne, uvijek će nastojati da mlade ljude stavi u svoju službu, dok mladi uvijek moraju nastojati  da ostvare potpunu slobodu jer samo tada ćemo uspjeti da ovaj svijet učinimo pravednim.

Zašto ovaj intervju?

Studentski aktivizam u Bosni i Hercegovini svoj je historijski značaj posljednji put opravdao na anti-ratnim protestima 5. aprila 1992. u Sarajevu. Od tog trenutka, na Univerzitetu među studentima vlada sve veća uljuljanost u nacionalističku i kapitalističku nesvijest iz koje se tek povremeno čuju jaki, usamljeni opozicioni glasovi. Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu krovna je organizacija studenata ovog grada, čije članstvo su obavezni platiti svi koji upišu studij. To je također organizacija čiji su predstavnici i predstavnice u posljednjih par godina, osim nelegalnim transferima novca, briljirali nizom zapanjujuće ksenofobnih izjava od kojih se kao posljednja ističe obraćanje jednoj od pokrivenih studentica "da se treba stidjeti svoje marame" jer se usprotivila stavovima jednog od članova.

A šta je to bilo u SPUSu?

Najbolje bi bilo da preletiš saopćenje za javnosti.

Obraćamo vam se povodom dešavanja na redovnoj Skupštini Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, održanoj 18.1.2019. godine u 18 sati, u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu.

Protivno Zakonu o studentskom organizovanju na području Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 11/10), prijem kandidatura i zakazivanje same Skupštine provedeno je za nepunih osam dana, uz izostanak objave kandidatura u zakonski propisanom roku (Član 40, stav 4), oformljena je Izborna komisija u čijem je sastavu bila članica rukovodstva SPUS-a (Član 40, stav 3), te izostanak akta o izbornoj proceduri (Član 42.).

Također, prekršene su i stavke Statuta Udruženja „Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu“ (broj: 02/04/17 u Sarajevu 26.04.2017.god.), nezastupanje interesa svih studenata Univerziteta u Sarajevu (Član 1, stav 1), kršenje odredbi Zakona o studentskom organizovanju na području Kantona Sarajevo (Član 1, stavovi 2 i 3), kršenje načela jednakosti javnim iznošenjem uvreda na osnovu vjerskih obilježja (Član 1, stav 4), izostanak dokumentacije nužne za razmatranje pojedinih pitanja po tačkama predloženog dnevnog reda (Član 13, stav 1), zloupotreba položaja i ovlasti Predsjednika, nedostavljanje izvještaja o radu rokom propisanim Statutom (Član 20, stav 5), izostanak Poslovnika o radu Skupštine i odluke predsjednika Skupštine o izbornoj proceduri (Član 42), nedostatak odluka o autotentičnom tumačenju Statuta i svih odluka Studentskog parlamenta (Član 51, stav 3).

Zbog gore navedenih objektivnih razloga, trinaest matičnih Vijeća studenata fakulteta Univerziteta u Sarajevu bilo je primorano napustiti sjednicu Skupštine nakon iznošenja svih nepravilnosti i traženja očitovanja o istim.

Ovim putem, trinaest Vijeća se ograđuje od odluka donesenih na pomenutoj Skupštini i obavještava javnost da SPUS ne smatra krovnom organizacijom svih studenata Univerziteta u Sarajevu, sve dok svoj rad ne uskladi sa Zakonom o studentskom organizovanju, te poništi odluke donesene na nelegalnoj Skupštini.

U ime: Asocijacija studenta Akademije likovnih umjetnosti, Asocijacija studenata Akademije scenskih umjetnosti, Asocijacija studenata arhitekture, Asocijacija studenata Fakulteta političkih nauka SPONA, Asocijacija studenata Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Asocijacija studenata Muzičke akademije, Asocijacija studenata Prirodno-matematičkog fakulteta, Udruga studentski zbor KBF Sarajevo, Udruženje studenata Elektrotehničkog fakulteta "Steleks" Sarajevo, Studentska asocijacija Filozofskog fakulteta, Udruženje studenata Fakulteta islamskih nauka, Vijeće studenata Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije i Vijeće studenata Mašinskog fakulteta „Mašinac“.

 

Amela Mustafić

129 Shares