Konkretno o kući

Ja imam osmočasovno radno vrijeme a moj cimer radi pola radnog vremena. Ako skuham ručak, on se rado pridruži, pohvali me i zahvali mi se. Uradi sve što mu kažem (danas usisaj, operi suđe) ali nikada se ne sjeti uraditi to sam. Ja se osjećam odgovornim za prostor u kojem živimo. Zašto se on ne osjeća isto tako odgovornim? Postoji li način da počne da jednako učestvuje u ovim aktivnostima?  -Tarik, 23

Zašto žene u Bosni i Hercegovini pospremaju više nego muškarci? -Lejla, 16

Koja je razlika između ljubavi i neplaćenog kućnog i emocionalnog rada? – Senida, 45


Kućanski poslovi, kućni poslovi ili vođenje domaćinstva podrazumijeva čitav splet različitih aktivnosti koje zahtijevaju trošenje fizičke, mentalne i emocionalne energije, i po pravilu slijede svaku odraslu osobu. Kućne poslove zasigurno nećemo naći u grupi omiljenih zanimanja. Zašto su kućni poslovi tako omraženi kod većine?

Određeni poslovi, očigledno, su prilično neprijatni: malo ljudi uživa u čišćenju toaleta. Dio odgovora, svakako, je da je posao oko domaćinstva beskrajan, tako da nikada ne postižemo taj zadovoljavajući osjećaj da smo nešto završili. Jedini razlog zbog kojeg peremo posuđe je taj da se posuđe može sutra ponovo zaprljati, ili usisavamo da bi, opet, mrve bile na podu. Nadalje, ti poslovi su većinom repetitivni i dosadni, ako ne iskoristimo maštu dok ih obavljamo. Još jedan razlog njihove nepopularnosti je da većinom nemaju ustaljeni dnevni raspored. Oni više funkcionišu po principu 24/7 satnice, a pri tome se radi o neplaćenom radu. S druge strane, većina ljudi voli da im je mjesto gdje obitavaju i odjeća uredna i čista, da u frižideru ima hrane, da za stolom miriše tek skuhan obrok i da se to sve po mogućnosti odradi samo od sebe. Međutim, život ne pruža taj luksuz i svi smo dužni da to sebi obezbijedimo.

Iako se u posljednje vrijeme mnogo govorilo o pravilnoj raspodjeli kućanskih poslova između svih članova u domaćinstvu, statistika je pokazala da se ta ravnopravnost nije dosegla. Moderna bajka o uključenim očevima je daleko precijenjena. I dok se muškarci u savremenom društvu posmatraju kao ravnopravni učesnici u brizi oko djece i kućanskim poslovima, istraživanja pokazuju da žene znatno više rade kod kuće, što ih može koštati slobodnog vremena, profesionalnih dobitaka i osjećaja zadovoljstva u partnerstvu. Istospolni parovi nisu imuni na ova seksistička očekivanja: 2016. godine američki istraživači su pitali LGBT parove da rasporede kućanske poslove koje obavljaju zajedno, nakon toga su isti ispitanici popunjavali anketu o svojim interesima. Kućni poslovi poput pranja suđa, veša, peglanje i sl. su češće dodjeljivani osobama koje se imale steretipno feminine interese, poput shoppinga ili gledanja romantičnih komedija. Ono što je zagonetno je da kućni poslovi ne prate iste trendove kao i drugi frontovi u borbi za jednakost. Tokom posljednjih pola vijeka, širom razvijenog svijeta, sve više žena je išlo na posao, rodni jaz u platama se stalno smanjivao, a očevi su sve više vremena provodili sa svojom djecom. Ipak, “kućni jaz” uglavnom se održao u mnogim domaćinstvima. Zapravo, čini se da su žene same sebi najveći neprijatelji u ovoj borbi. Većina muškaraca koje poznajem ne znaju čak ni kako izgleda fer raspodjela poslova u kući. Ne radi se pri tome o njihovim vještinama, radi se o tome da većinom nikada nisu ušli u svijet brige o drugim ukućanima i kućanstvu. Muškarci su odavno učeni da ne moraju da se bave tim stvarima zato što će neko drugi to uraditi. Čini se da je upravo ta „naivna“ pozicija ono što spašava muškarce u obavljanju dnevnih kućanskih poslova, dok s druge strane žene ovu naivnost prihvataju često kao nepromjenjivu činjenicu i dobrovoljno preuzimaju na sebe više obaveza. Čak i ako muškarci do neke granice učestvuju u obavljanju neplaćenih kućnih zadataka, oni ih često obavljaju kao zadatke koje im je dodijelila ženska pripadnica domaćinstva, ili osoba koja preuzima tu ulogu na sebe. Tako se čak i u cimeraju dva najbolja druga zna desiti da je jedan svojim odgojem spremniji preuzeti inicijativu za pospremanje ili organizaciju zadataka.

No, i menadžment zadataka je često jako stresan posao. Često čujemo da je teže objasniti šta treba uraditi, nego odraditi.

Kako se riješiti ovoga? Pa možda je najjednostavniji odgovor, ako mislite da ste preuzeli više odgovornosti i poslova u kućanstvu od ostalih, da radite manje i ne brinete se oko neobrađenoga. Dozvolite i da drugi ukućani dođu do saznanja da neće niko odraditi zadatak za njih, ako ga sami ne urade. Vjerujte u njihove kompetencije i ne ocjenjujte uradak po vlastitim standardima. Ako mislite da može posuđe biti sjajnije, uglancajte ga poslije, ali izbjegnite pranje. I za kraj, još par konkretnih savjeta:

  • Uklonite rodne razlike od kućnih poslova. Razgovarajte o interesima, vidite koje poslove najradije ili nikako ne volite da radite, možda ste komplementarni sa svojim ukućanima pa ćete se lako podijeliti. 
  • Podučite se međusobno kućnim poslovima i imajte strpljenja jedni za druge.
  • Otvoreno razgovarajte sa ukućanima o svojim očekivanjima i osjećajima u vezi s ulogama i promjenama koje želite.
  • Budite fleksibilniji i otvoreniji promjenama. To često znači i da date kontrolu drugima, razmislite koliko ste spremni da to uradite.
  • Zaboravite na ideju o „pomaganju“, u kućanskim poslovima niko ne pomaže, svi imaju ulogu i vlastitu odgovornost.
0 Shares