Malo prije ZAVNOBIH-a

U prošlom smo dijelu ove priče otišli u 1918. godinu i promatrali šta se dešavalo sa BiH do početka Drugog svjetskog rata. Stali smo na komentaru našeg drugara da u BIH nikada nije bilo fašističke partije.


I zaista, nije. Međutim, Bosna i Hercegovina početkom Drugog svjetskog rata postala je dio fašistički uređene države koja se zvala Nezavisna Država Hrvatska, skraćeno NDH. Stanovnike BIH niko nije pitao o tome da li oni žele u NDH, a političke su elite bile podijeljene između onih koji su zaista htjeli u NDH, onih koji su željeli u NDH samo da ne bi morali u Jugoslaviju, onih koji su mislili da će u NDH moći biti malo pa onda dobiti autonomiju BIH kao i onih koji su htjeli cjelovitost i autonomnost Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji. 

Ipak, jednim sporazumom koji se popularno zove Cvetković-Maček dogovoreno je da je sada BIH dio NDH. I simpatizera i protivnika ove vlasti bilo je u svim nacionalnim elitama. I tu počinje ponovna borba za autonomnost Bosne i Hercegovine koja je dolazila iz različitih razloga i sa različitih strana: ovi ljudi ubijaju naše sugrađane na osnovu vjere i nacije, ovi ljudi ipak insistiraju samo na svojoj političkoj opredijeljenosti, ove ljude hvale Mussolini i Hitler, ovi ljudi su neki stranci koji nas zlostavljaju i ubijaju, ovi ljudi ipak nemaju iste ideje o nezavisnosti države Hrvatske koje ja imam, bili su neki od razloga koji su se mogli čuti kroz prostor Bosne i Hercegovine.

Ipak, bosanskohercegovački Srbi – većinom radnici i seljaci, koji su svakodnevno bili izloženi nasilju od države NDH bili su prvi koji su napravili spontani ustanak protiv vlasti. Nakon toga su to učinili novonastali komunisti koji su bili različitih nacija. Kroz sljedećih par godina borbe protiv NDH između ova dva pokreta će se napraviti jasna granica: ko pripada tzv. pokretu četnici, koji su nastavili ubijati svoje sugrađane na osnovu vjere i nacije, a ko pokretu partizani, kojima je ideja bila prestanak rata i oslobođenje od okupatora.

Bosna i Hercegovina uspjela je izboksati svoju autonomiju tek nakon što se raščlanilo: NDH nije seljačka i hrvatska, već satelit-država fašista u Italiji i Njemačkoj. Partizani imaju različite osobne historije, koje su ujedinjene idejom o zajedničkoj i neovisnoj državi.

U Drugom svjetskom ratu u Bosni i Hercegovini poginulo je mnogo njenih građana i građanki različitih nacija, a posebice su stradali bosanski Jevreji.

Iako je i u partizanskom pokretu bilo različitih ideja o tome kako Bosna i Hercegovina treba da izgleda, ona je upravo posredstvom partizana dobila svoj prvi ustav i Dan državnosti 25. novembra 1943. godine, na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, ilitiga Prvom ZAVNOBIH-u.


Izvor: ova knjiga i ova knjiga. Javite se ako želite posuditi. 

0 Shares