Martinin dnevnik: Franc Prešern

Kada sam bio mlađi, išao sam na kurs slovenskog jezika. Neke od najdražih uspomena iz mog djetinjstva nastale su upravo u prostorijama društva gdje smo se nalazili subotom ujutro i provodili nekoliko sati učeći i družeći se. Pamtim brojne aktivnosti, piknike i izlete; putovanje po Sloveniji i učenje o njenoj historiji i kulturi. Svake godine održavali su se susreti svih slovenskih kulturnih društava Bosne i Hercegovine. Tu bi se svako društvo predstavilo kroz priredbe, muziku ili recitovanje poezije. Zbog toga su neke od mojih omiljenih pjesama upravo pjesme slovenskih pjesnika.

Ipak, od svih mi je najviše u pamćenju ostao Franc Prešeren. Franc Prešeren, sa svojom neuzvraćenom ljubavi prema Juliji Primic, kojoj je posvetio svoju najljepšu poeziju. Franc Prešeren, koji nikad nije dozvoljavao umjetnicima da slikaju njegov portret. Franc Prešeren, koji je svojoj ljubavnici i majci svoje djece posvetio jednu jedinu pjesmu – “Nezakonska mati”. Franc Prešeren, kojem je, kada je pokušao da se objesi, pukao konopac. “Franc Prešeren – objesio se o konac.” Franc Prešeren, čiji se najbolji prijatelj utopio u Savi. Franc Prešeren, koji je tom prijatelju posvetio najpoznatiji slovenski ep, ep o paganskom slovenskom junaku i njegovoj ljubavi u periodu pokrštavanja, ep o održavanju slovenskog identiteta i pod vladavinom stranog carstva.

Kako sam se ja uopšte našao na kursu slovenskog jezika? Zato što je otac mog oca imao tetku koja je živjela u Mariboru i koju nikad nisam upoznao? Ne bih rekao. Priznat ću, glavni motivator bila je mogućnost studiranja u Sloveniji, toj sređenoj zemlji, koja je čak i članica Evropske Unije. A Bosna će, kako je rekao jedan moj drug iz osnovne škole, u Evropsku Uniju ući tek “kad se ona bude raspadala”. Ipak, kada sam imao 13 godina, Slovenija mi je sa svojim Francem Prešerenom i paganskim herojima djelovala isuviše blizu. Sanjao sam o dalekim obalama Amerike, te magične zemlje mogućnosti, gdje niko ne zna da Bosna i Hercegovina uopšte postoji i gdje se na svjedočanstvu ne moram izjašnjavati koji od tri ponuđene opcije engleskog jezika govorim. A danas? Danas mi se čini da nas od Slovenije dijeli nepregledni okean, a ne samo nabujala Sava. Ali znam jedno: ako budem imao priliku, tu Savu ću preplivati, i okrenuti se neću.

4 Shares