Martinin dnevnik: Ne okreći se, sine

Dragi dajo,

pišem ti ovo pismo iako ga nikad nećeš pročitati, jer ga nikad neću poslati. Ipak, možda će mi biti lakše da te shvatim ako ga napišem.

Nikad se nismo upoznali, bar ne uživo (ne računam povremene razgovore preko Skajpa). Otišao si prije nego što sam se rodila. Sad mi je skoro devetnaest godina, a ti se i dalje nisi vratio. Zbog toga možda baš i ne osjećam pretjeranu povezanost s tobom. Ali ipak, ti si brat moje mame. Voljela bih te bolje upoznati.

Mama mi nije mnogo govorila o tebi, osim nekoliko simpatičnih anegdota iz vašeg djetinjstva i mladosti. Nedostaješ joj, naravno, ali mislim da je više boli to što nisi nijednom došao u proteklih dvadeset godina.

“Moj daidža živi u Kanadi!” – sama ta rečenica, obično,  dovoljna je da mi svaki sagovornik zadivi, zamišljajući odmah uspješnog čovjeka sa velikom kućom i skupim autom. Obično im ne kažem da radiš kao domar. Nije da se stidim toga, samo me brine to da ćeš do penzije brisati podove nekog staračkog doma. Tebi to, izgleda, ne smeta.

Možda bi, da imaš novu porodicu u Kanadi, i došao nekad, bar da pokažeš svojoj djeci gdje je njihov otac odrastao. Ovako te valjda više ne zanimamo. Ipak, pratiš sve što se ovdje dešava, na internetu. Sigurno ti djelujemo kao divljaci. Kanada je bar civilizirana država.

Međutim, i pored toga mi nije jasno zašto nijednom nisi došao u Sarajevo, da vidiš svoju sestru, da mene upoznaš. Ne mogu dati odgovor na to pitanje. Nisam sigurna ni da ga ti sam znaš. Kada te mama pita, uvijek mijenjaš temu. Ipak, i dalje bih voljela da znam.

Ali, najgore je to što ne mogu ni da izbrojim koliko si puta čvrsto obećao da ćeš doći “sljedećeg ljeta”, da bi se to pretvorilo u: “Skupe su karte sada, doći ću u januaru. Bar da izbjegnem par sedmica oštre kanadske zime.” I tako, ljeto bi se pretvorilo u zimu, a zima ponovo u ljeto, a ti i dalje nisi dolazio.

Stoga, moje pitanje tebi nije: “Hoćeš li se vraćati?”, već znam odgovor na njega. Više me zanima razlog zašto ne dolaziš. To je pitanje na koje, vjerovatno, nikada neću saznati odgovor.

Možda me ono toliko zanima, jer se ja sada nalazim u sličnoj situaciji u kojoj si se ti našao prije dvadeset godina. Ostati ili otići? Odgovor na njega je jednostavan, bar za mene. Već sam se prijavila na fakultet u Njemačkoj. Također, znam, za razliku od tebe, da ću se uvijek vraćati.

30 Shares