Najčešći homofobni argumenti i kako im proturiječiti

Otkako se pojavila vijest o održavanju Parade ponosa u Sarajevu, javni prostor je zasićen različitim reakcijama. Parade će biti, ali je strast sa kojom mnogi članovi i članice našeg društva nastupaju osjećajući se pozvano da izraze svoje protivljenje homoseksualnosti na različite načine, u najmanju ruku – naporna.

Medijski prostor također nije mjesto na kojem Parada ponosa nailazi na podršku. Zato je na nama građanima i građankama jedim dijelom ostao zadatak da javnom mijenju doprinosimo raskrinkavajući mitove o homoseksualnosti koji su prisutni kod nas.

Sa profesoricom psihologije i KBT psihoterapeutkinjom, mr. sci. Sandrom Muratović, smo razgovarali o strategijama koje možemo koristiti u diskusiji sa ljudima koji imaju homofobne stavove, a nisu nužno fašisti. 

Izdvojili smo najčešće rečenice koji se ovih dana mogu pročitati na društvenim medijima i čuti u svakodnevnim razgovorima.

  1. U redu je da rade sve u svoja četiri zida ali ako izađu na ulice otrovat će nam djecu i djeca će nam postati “to”.
  2. Parade ne treba biti jer tako se ugrožava sigurnost grada i drugih građana. I zašto paradiraju baš u centru grada? Narod mora da se kreće.
  3. Ima i većih problema: bolesne djece, siromaštva, korupcije, nacionalizma, porodiljskih naknada. Seksualnost je privatna stvar. Ni heteroseksualci ne prave parade.
  4. Zna se šta je javni moral. Privatno ne treba biti javno, onda bi mogli protestirati i pedofili i narkomani.
  5. Gej lobi će nas uništiti zajedno sa kapitalizmom.
  6. Nije prirodno, oni ne mogu imati djecu. Što nije prirodno ne treba se podržavati. Onda trebaju i pedofili svoju paradu da naprave.
  7. Po svim vodećim religijama je zabranjeno biti homoseksualne orjentacije.
  8. Napašće me, silovaće me, obljubiće me mimo moje volje.
  9. Ako dopustimo Prajd, sve će se oteti kontroli, onda možemo dopustiti i anarhiju.

Profesoricu smo pitali kako argumentirati protiv ovih izjava. Koje strategije možemo koristiti da ih pokušamo banalizirati i moderirati nečiji stav?

Sandra: Svi ti argumenti imaju isti korijen, a to su predrasude. Predrasude su vrste stavova kod kojih su naša znanja ili iskustva sa objektom stava valo mala ili nikakva, dok su emocije obično jake i u našem slučaju neugodne. Svaki stav, pa tako i predrasude, imaju funkciju da nam usmjeravaju ponašanje (kako ne bih svaki put morala donositi odluku o tome kako ću se ponašati), ali ako se ponašam u skladu sa predrasudama, onda vršim diskriminaciju. Nameće se logičan zaključak da, ako želimo uticati na nečije predrasude, moramo ga/je upoznati sa objektom predrasuda. Znači, znanje je moć. Iz svih ovih argumenata koje si ti navela se vidi zajednička karakteristika strah od nepoznatog, vrlo jaka neugodna emocija, kao i nedostatak znanja o Prideu, o seksualnoj orijentaciji, o ljudskoj prirodi, ponašanju… ali ako krenemo sa činjenicama, osobe sa kojima diskutujemo i koje imaju predrasude će posmatrati naše argumente kroz svoj mentalni filter, odnosno, filtriraće informacije koje podržavaju njihove predrasude i prihvataće ih, a odbacivaće informacije koje govore protiv njihovih predrasuda. Ako pažljivo slušamo osobu dok iznosi svoje argumente za vlastite predrasude, čućemo jako puno kognitivnih grešaka, posebno često tzv. “iluzorne korelacije” ili “pogrešni kauzalitet”, kada se dvije nepovezane stvari dovode u vezu, odnosno, kad postoji neka veza ali se ona pogrešno tumači kao uzročno-posljedična (npr. homoseksualnost vodi u pedofiliju ili ako dopustimo Prajd, oteće se sve kontroli, nastaće anarhija).

Istu stvar ili isto ponašanje ćemo vidjeti drugačije s obzirom na stavove i uvjerenja koja imamo. Znači, ubjeđivanje nije uopće učinkovito, samo jako iscrpi.  Radi toga se treba usmjeriti samo na logiku argumenata, slušati tok misli koje osoba iznosi, obratiti pažnju na nelogičnosti i samo ukazati na njih.

Jako je važno da se ne napada, da se ne osvrćemo kritički na nečije stavove ako zaista želimo da ga makar pokušamo promijeniti jer će druga osoba osjetiti napad i automatski se uključuju odbrambeni mehanizmi ličnosti koji iskrivljuju naš doživljaj stvarnosti kako bi nas sačuvali od neželjenih posljedica frustracije. Znači, umjesto da kažem da je nečiji argument nezasnovan na činjenicama, bolje je navesti osobu da shvati da baš i nema dokaza za neku tvrdnju. Za to je potrebno da primirimo ličnu sujetu i da pokušamo na vrlo blag način ukazati na manjkavosti argumenata oponenta. Da osvijestimo emocije koje osjećamo i da ih stavimo na stranu. Jer ako i mi uključimo emocije, eto konflikta i samo smo učvrstili onog drugog u njegovom stavu (isto kao što nakon govora mržnje mi učvrstimo svoj stav po ovom pitanju). Iako je svaka diskusija posebna i lična, evo nekih strategija koje bi mogli koristiti:

Znanje je zaista moć

Ako znate dosta toga, ljudi sa vama ne mogu manipulirati. Još ako imate vještine kritičkog mišljenja pa ste u stanju preispitati sve što čujete ili doživite, gdje će vam kraj u diskusijama ovoga tipa se obično priča raširi na neke nepovezane teme, iznose se “činjenice” koje samo podržavaju stavove koji se brane a koje nisu tačne. Ako znate dosta toga, odmah imate kontraargument. Zato, čitajte puno naučne izvore, obrazujte se, promišljajte. Kad čujete nešto, ne letite na prvu, provjerite. Provjerite i ovo što ja govorim, ko zna, možda samo hoću da manipuliram s vama.

Tražite dokaze

Da bi odbranili predrasude, ljudi će tvrditi da je istina ono što oni vjeruju i vrlo često, nesvjesno, će izvrtati istinu i prilagođavati je svojim stavovima. Vi samo tražite dokaze za te tvrdnje. Šta god da vam ponudi umjesto reference istraživanja, predavanja, teorije, vratite se na to. Isto tako, budite spremni da ponudite dokaze za svoje tvrdnje. Korisno je jasno ukazati da osoba nema dokaze za neki stav, da je u pitanju vjerovanje koje ne mora biti tačno i koje ne može nikad predstavljati dokaz.

Tehnika “pokvarene ploče”

Ova komunikacijska alatka je inače vrlo korisna u diskusijama ali pošto su čitaoci Rerne mladi ljudi, vjerovatno nisu imali priliku da slušaju preskakanje pokvarene ploče, pa ovu tehniku možemo nazvati i tehnikom “papagajskog ponavljanja” radi se o ponavljanju jednog argumenta ili pitanja na koje niste dobili jasan odgovor. Npr. dobro to što govoriš, ali molim te odgovori mi sa koliko osoba neheteroseksualne orijentacije si ti lično razgovarao/la duže od 3 minute? Ponavljate pitanje dok ne dobijete konkretan odgovor. Pokušajte da se ne uhvatite za neki od kvazi-argumenata koje nude oponenti, a koje predstavljaju kao dokaze (vidi prethodnu tačku). Insistirajte na izvorima dok ih ne dobijete.

Aktivno slušajte

Često ljudi ne slušaju onoga drugog dok iznosi svoje argumente jer se 1. ne slažu s tim argumentom pa im je nelagodno da ga slušaju, 2. smišljaju svoj kontraargument dok ovaj priča. Slušajte pažljivo onoga drugog i reflektirajte kasnije ono što ste čuli. Provjerite da li ste dobro razumjeli. Npr. nisam sigurna da sam te dobro razumjela, čula sam da si rekao da je homoseksualnost poremećaj i da tako struka tvrdi? Jesam li to dobro čula?

Ne ubjeđujte

Ubjeđivanje neće promijeniti stav. Ni vi nećete mijenjati svoj stav nakon što vas neko ubjeđuje da je pogrešan. Bolje je ukazati da je njihov stav nedovoljno jasan, labilan, zasnovan na pogrešnim uvjerenjima a ne na činjenicama, znanjima i iskustvu. Nije stav crno-bijel, ima dosta sive između. Idite na to da omekšate nečiji stav a ne da ga promijenite.

Ne očekujte nemoguće

Neću sigurno argumentima uspjeti ubijediti nekog ko je jako protiv Parade ponosa da je ona potrebna i skroz OK, ali ako malčice, za 1%, oslabim vjerovanje u početni stav, dobru sam stvar uradila. Budite spremni da nikad ne saznate da li su vaši argumenti promijenili nečiji stav, malo je osoba koje će vam to nekada reći.

Drugačije ponašanje

Stav se najprije mijenja ako se promijeni nečije ponašanje. Znači, ako ja uspijem da upoznam nekog sa odbojnim stavom prema Paradi ponosa sa osobom homoseksualne orijentacije i nakon što se uvjeri da je to isto osoba od krvi i mesa i da je skroz OK, početni stav malo omekša.

Treba se zaustaviti na vrijeme

Ne tjerajte mak na konac. Iako biste imali još mnogo toga za reći, zaustavite se u pravo vrijeme kako se diskusija ne bi razvodnila i otišla u nekom drugom pravcu. Rekli ste šta ste imali i to je to. Sada je do te druge osobe. Nekada je potrebno dosta različitih argumenata i dosta vremena da se prežvaće drugačiji stav, pa treba to i dozvoliti. Ne zaboravite, ostavite sujetu za neku drugu temu, vaš je cilj da pomognete osobi da realnije sagleda ono o čemu pričate, da uzme u obzir činjenice i naučne dokaze, a ne da vi ispadnete u pravu.

Sloboda govora?

Na kraju, uvijek postoje i osobe koje se prije pozovu na slobodu govora nego odustanu od svog stava, kakav god on bio. No, postoji razlika između slobode govora i govora mržnje. Govor mržnje je krivično djelo. Treba znati prepoznati eklatantno kršenje ljudskih prava i zakona. Osobu koja koristi govor mržnje možemo i trebamo prijaviti policiji. Ako nismo u mogućnosti to uraditi, ili prijava nema smisla, još uvijek imamo pravo objasniti da mi komentar doživljavamo kao govor mržnje.

101 Shares