Konkretno o odlasku

Odselila sam u Njemačku i osjećam se čudno jer sam mislila da će to sve izgledati drugačije i da će mi biti mnogo lakše. Za neke stvari i jeste. Ovdje imam mnogo lijepih dana, ali ima i perioda u kojem se osjećam loše, kao da ne pripadam ovdje iako sam željela biti tu. Kako da sebi olakšam?


Kao što slogan reklame za Nissan kaže „Život je putovanje, uživaj u vožnji“. Kraći ili duži period iseljavanja se može shvatiti kao putovanje u životu, a putovanja trebaju da budu zabavna, prije svega. Mnoge od nas se privlači mogućnost da doživimo nove zemlje, putujemo i učimo nove jezike i upoznajemo nove kulture. Međutim, postoji velika razlika između živjeti negdje i obići neko mjesto turistički.

Iako život u drugoj zemlji obično predstavlja iskustvo koje nas obogati, on ima i svoje izazove. Može biti teško iskustvo, i praktično, i emocionalno. To nije ništa neobično – to je u osnovi svakih „velikih“ promjena. Međutim, kako vrijeme prolazi, učimo se prilagođavati novoj sredini; počinjemo uviđati načine života koji nam možda više pristaju, možda usvojimo neke nove navike i norme zemlje u kojoj boravimo, počinjemo primjećivati ljepotu koja nas okružuje – a ponekad nervira! Smiješna stvar je, kada se vratimo u našu domovinu, sve počinje iznova! Promijenili smo se kao rezultat života u drugoj zemlji. Tada stvari vidimo u novom svjetlu, i treba ponovo da se priviknemo na svoju domovinu.

Prije, za vrijeme i nakon odseljavanja, prolazimo kroz emocionalno putovanje. To emocionalno putovanje možemo podijeliti u nekih 5 faza:

  • Stres faza, koja je povezana sa svim emocijama preseljenja.
  • Turist ili faza medenoga mjeseca, kada otkrivamo sve ljepote mjesta u koje smo se doselili.
  • Faza šoka, kada shvatimo da nije baš se onako kako smo zamislili. Ova faza nastupa kada primijetimo da ne poznajemo dovljno naše okruženje i kada načini da se snalazimo nisu funkcionalni u novoj okolini. To može dovesti do depresije, povlačenja, zamora i izolacije. Većina ljudi prolazi kroz fazu kulturnog šoka, ali se ne osjećaju nužno depresivno. Mogu se osjećati pod stresom ili gledati stvari negativnije nego prije, neki postanu blago agresivni, ili zbunjeni. Najčešće se ovo dešava u toku prve godine. Za upoznavanje novog okruženja obično treba vremena. Prirodno je da se nakon početnog upoznavanja s novom kulturom pojavljuje konfuzija.
  • Faza adaptacije, kada doživljavamo različite uspone i padove, koje možemo prije pripisati svakodnevnim izazovima.
  • Ponovni šok nakon povratka u domovinu, kada primjetno da smo se promijenili i da ni vrijeme u domovini nije stalo.

Kompletna promjena okruženja je naravno povezana sa stresom, a stres stvaraju i pozitivna i negativna iskustva. Ovo ne treba da nas obeshrabri, možemo pronaći i nova mjesta koja nam više odgovaraju ili se vratiti, sve je to OK.

Ovo su neki moji načini kako se brže prilagođavam novoj okolini. Možda i tebi mogu pomoći.

  • Napravi sebi kućnu atmosferu u novom stanu.
  • Povedi vrijeme u svom komšiluku, upoznaj svoje lokano okruženje, kafiće, frizerske, markete i sve sto se nudi u blizini tvoga novog doma.
  • Budi prava turistkinja neko vrijeme, nauči voljeti novo mjesto kao da je tvoje.
  • Učlani se na kurseve jezika, teretanu, treninge, druge aktivnosti – na Zapadu posebno vrvi od njih!
  • Volontiraj za neko udruženje ili lokalnu organizaciju. Gledaj da pronađeš nešto i van svog maternjeg jezika!
  • Prikupilj informacije o tvojoj zemlji domaćinu (knjige, članke, razgovaraj sa ljudima)
  • Nauči se i smijati sebi. Uči iz “grešaka”.
  • Miriši, probaj novu hranu, udahni punim plućima, uživaj. 
13 Shares