Pismo urednice: Ho’š se vraćat’?

Znamo zašto odlazimo i pisati o tome je dosadno, redundantno, ponovljeno osamsto puta. Pa i UNDP je uradio istraživanje 2017. gdje je raja fino objasnila zašto idu. To je to. Bottom line: ne idemo zbog posla, bar ne samo zbog posla – idemo jer žudimo za dostojanstvom.

Milorad Dodik je predsjednik naše države. Otkako je preuzeo mandat, žari i pali medijskim prostorom. Trči ovamo, trči tamo, nafurava Bošnjake, Hrvate, Srbe i Bosance i Hercegovce na identitete dok se oni agresivno dure u ćošku skupa sa nekim drugim srednjovječnim muškarcima koje identificiraju kao svoje lidere. Hapa od straha i mržnje, to nam nije nepoznato. Šovinisti – muškarci i žene – zagriženi željom za moć i prestiž skupa su se nafurali na desničarsku konstantu koja stvara međunarodnu politiku u posljednje 3 ili posljednjih 8 godina. U Bosni i Hercegovini svi drugi glasovi koji nisu ovi su alternativni – bili oni zaista subverzivni ili ne.

Osnovne ljudske potrebe – kao sjesti u gradski park tokom sunčanog dana – neće biti zadovoljene u takvoj zemlji. Na to više ne računamo.

Pitanje odlaska ili ostanka ili povratka u BiH je, dakle, sljedeće pitanje: Koliko slobode smo spremni sebi izboksati, koliko je se odreći, koja su alternativna mjesta na kojima se ona može naći, te kako ostati sretni, zadovoljni i zdravi na duge staze u cijeloj toj dilemi. Svim tim velikim mjestima čovječanstva, ili bar bh. građanstva, ovaj mjesec na Rerni se bavimo pitajući – Ho’š se vraćat’?

 

79 Shares