Sa Skenderom o ZAVNOBIH-u

Sjedimo ispred Narodnog pozorišta BiH u Sarajevu. Preko puta nas danas se nalazi nova zgrada novina Oslobođenje. Pjesnik Skender Kulenović dolazi svježe obrijan. Tapše se po obrazu tap-tap; ovako su vam i delegati bili svježe obrijani na dan zasjedanja ZAVNOBIH-a, kaže.

Otkud sada to? – pitamo ga, a on pogleda u znak Oslobođenja i u sjećanju se vrati u 25. novembar 1943. pa reče:

“Malog šegrta u jednoj jedinoj brijačnici mrkonjićkoj zaboljele su danas obje slabašne mišice od sapunjanja tolikih brada, i on premješta kefu iz jedne ruke u drugu. On, istina, voli te priredbe, jer je i njemu, sitnom i zaboravljenom, slobodno da ih posjećuje, pa čak da se na njima uhvati i u kolo. Ali ova što će se održati večeras – počela je da ga ljuti već od deset sati izjutra.

– Aaaa, bogami, ovo će ovako cijeli dan! – rekao je u sebi, ne otvarajući usta i pritišćući jezik o nepce, kad su unišle nove mušterije.

A onda je te nove goste, sebi u njedra, otpozdravio: Sloboda narodu! pa je, preko debelog sijedog brka jednog hercegovačkog delegata kojeg je u taj mah trljao sapunicom pogledao tri glave koje su na klupi dugo čekale da dođu na red.

– Vragu i priredba! – izustio je poluglasno, otišavši za bijeli zastor više da odahne nego da promijeni vodu.”

Čika Skendere, vraćamo ga u sadašnjost i tapšemo po obrijanom obrazu. A on će nama:

“Bratstvo naših naroda na tlu Bosne i Hercegovine – to je malj ravno u čelo švapskoj i četničko ustaškoj pogani! Tu ga učvrstiti znači položiti nesalomive temelje zgradi koju danas krvlju i kostima zidamo. To jasno osjećamo mi iz Bosne, ali, u istoj mjeri, svjesni su toga i naši drugovi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, čitave naše domovine.  Osnažiti bratsku zajednicu na tlu gdje su krvni naši dušmani htjeli da stvore zvjerinjak bratoubojica, znači iščupati glavno korijenje svim neprijateljima našeg naroda u čitavoj našoj zemlji…“

Čika Skendere, kako vi to tako? a on će nama: E, ćeri moje, tako vam se pisalo u to doba.

Ostale smo sjediti i buljiti u neonski znak Oslobođenja a Skender je digao svoj šešir u znak pozdrava i odšetao.


Svi citati su pravi. Mi nismo mogle sjediti sa Skenderom Kulenovićem u sadašnjosti jer je on preminuo 1978. godine od srčanog udara. Citati iz teksta, kao i ostatak izvještaja zasjedanja ZAVNOBIH-a, može se naći ovdje

0 Shares