Stara Evropa

Stara se Evropa nasmijala

I pokazala tri zlatna zuba,

Dok je neko bacao poljupce i cvijeće u zrak.

Igrala se

Žmire s djecom prašnjave kose

I lupala prozorom na tavanu, baš kao da je dijete.

Kada su ponovo počele padati granate

I gorjeti listovi knjiga i kože ljudi,

Stara se Evropa sakrila.

Djecu su odveli,

A i nju su, na tavanu, tražili.

Ne našavši je, rekli su da je „nestala“.

Mnogo kasnije, u bašti gdje je bilo igralište,

Ispod reda lala, našli smo tri zlatna zuba.

Mora da se ubila, jedan je mudro zaključio.

Čijim rukama, drugi je dodao.

Ali to je samo pjesma.

Vjetar se smije iza razbijenog okna

I oblaci otvaraju suha usta

Tražeći tragove trpeze na nebu.

0 Shares