Sloboda i usamljenost

Sloboda nije nešto što nam je dato pukim postojanjem, napisao je James Baldwin razmišljajući o tome kako se zapravo sami stavljamo u okove. Za slobodu se treba izboriti, a sudeći po Baldwin-u, slobodni smo samo onoliko koliko želimo biti. Svi mi volimo vidjeti sebe kao autonomne agente vlastite sudbine koji se nikada ne bi ciljano odrekli svoje slobode. No, ipak to činimo van svih zakona logike. Nekada pod mukotrpnom racionalizacijom opravdavamo gubitak slobode, a u većini slučajeva ne razmišljamo o tome. Naprimjer: gotovo svako jutro se budim nakon zvuka alarma za buđenje; pritom sam sama sebi odredila vrijeme u koje želim da se probudim, čak sam odredila i zvuk uz koji ću se najlagodnije probuditi i gotovo svako jutro se pitam zašto baš sada zvoni?!

Mi živimo po pravilima, živimo s drugima i uredu je da budemo ograničeni u određenoj mjeri. Ali koja je to mjera? Svakodnevno dopuštamo ili pak prihvatimo da nama upravljaju ideološke, društvene, ekonomske, političke i psihološke sile koje smanjuju parametre naše slobode. Neuroznanstvenik Christoph Koch u svojoj raspravi o slobodnoj volji za slobodu kaže da je ona više pitanje mjere, a manje apsolutnog dobra koje mi posjedujemo ili ne posjedujemo.

Mjera naše slobode je osnovno pitanje koje veliki njemački humanistički filozof i psiholog Erich Fromm istražuje u svom prvom velikom djelu “Bijeg od slobode”. Knjigu piše za vrijeme najgorih epizoda čovječanstva, u periodu Drugog Svjetskog rata, i njome postavlja fundament za njegovo daljnje promišljanje osnovama na kojima počiva zdravo društvo. Sloboda je i dar i teret, pa čovjek pronalazi načine kako da je prigrli, ali i da pobjegne od nje. Moderna civilizacija je oslobodila ljudska bića na niz praktičnih načina i pružila nam je različite mogućnosti da uživamo u slobodama u kojima naši preci nisu imali sreću da uživaju. Međutim, psihološki pritisci modernog društva doveli su do epidemije negativne, prividne slobode. Stoljetna ideja indi­vidualnosti, nezavisnosti i odgovornosti ljudskog bivstva je ostvarena, ali s njom je došla i druga krajnost – otuđenost i izolacija. U strahu od vlastite otuđenosti čovjek se stavlja pod nove okove. Možda sada nama ne vladaju kraljevi i sultani, ali svjesno razvijamo ovisnosti koje će nas spasiti od usamljenosti. Koliko često započnemo beznačajne razgovore na društvenim mrežama jer smo sami ili skrolamo Facebook kako ne bismo propustili nešto “bitno”? Koliko svjetskih brendova smo sposobni nabrojati u toku jedne minute? Koliko smo knjiga pročitali ili filmova pogledali samo da bismo mogli pratiti konverzacije naših prijatelja i prijateljica? Koliko smo ovisnosti razvili samo da ne bismo bili sami ili zato što se osjećamo usamljeno?

Čovjek je društveno biće. Društvo će uvijek biti razlog zašto spremno odstupamo od svoje slobode i u tome ne bi trebalo biti ništa loše. Svoju slobodu i slobodu društva u kojem živimo možemo odbraniti samo našim umom. Samosvijest i razum su ono što čovjeka oslobađaju od okova savremenog društva, a lijenost u promišljanju je ono što će nas učiniti marionetama savremnih obmana.

Dalila Bašić